Priča Dženete Zejnilović Arnautović – Masakr u Višegradu
Žene u mojoj porodici s mamine strane su tihe, duboke, dostojanstvene, malo pričaju, rijetko plaču, nikada ne psuju. Moja sestra je potomak te loze, a ja sam na babu ‒ puno pričam i nisam odmjerena. Koliko god različiti moji roditelji bili, imali su i mnogo toga zajedničkog: oboje su djeca rođena poslije II svjetskog rata, nisu živjeli u izobilju, ali su imali roditelje i braću i sestre koji ih vole, što smo mi, djeca, osjećali i osjećamo i danas. Još jedna stvar vrijedila je za oboje: znali su da, ako završiš školu, bit ćeš „neko“, a i mi smo odgojeni s uvjerenjem da je školovanje jako važno u životu. Međutim, kao što je tipično za Balkan, moj otac imao je svu podršku koju mu je porodica mogla dati, dok je kod mame bilo obrnuto. Kad je upisala gimnaziju, poslije 4. razreda osnovne škole, njed djed, moj pradjed rahmetli toliko se naljutio da im godinama nije dolazio u kuću. Mislio je da bi joj obrazovanje pomoglo samo u pisanju ljubavnih pisama. Nakon 8 godina, kada se nakon gimnazije upisala na Medicinski fakultet u Sarajevu, bio je jako ponosan. Dočekao je moje rođenje i umro iste godine kada je mama diplomirala, 1972. Danas moja najstarija kći studira medicinu i kad god pomislim koliko bi mojoj mami to bilo drago, moje srce se pomjeri s mjesta od radosti. Mama je za vrijeme studija stanovala kod svog daidže i spavala u istom krevetu sa svojom rodicom, sve do pete godine studija, kada se udala. Brzo sam na svijet došla i ja, ali je ona diplomirala u roku, za 5 godina i 3 mjeseca. Moj otac bio je i po tom pitanju drugačiji: ne znamo koliko tačno je studirao, a koliko možemo izračunati, najmanje 7 godina, jer nije služio vojsku. Kao dijete bio je bolešljiv i zbog toga mezimac i vjerovatno je to uzrok što je bio nježniji od moje mame prema nama; češće nas je mazio i tepao nam, pazio nas je kad smo bile bolesne. Zbog bolesti bubrega nije služio vojsku, nije to htio priznati, ali se bojao oružja, a doživio je sudbinu koja se nikako ne može zamisliti kad mislite na takvog čovjeka.
